POVIJESNA PRIČA O ŽELATINSKIM KAPSULAMA
Prije svega, svi znamo da je lijekove teško progutati, često popraćeno neugodnim mirisom ili gorkim okusom. Mnogi ljudi često nerado slijede upute svojih liječnika o uzimanju lijekova jer su lijekovi pregorki za gutanje, što utječe na učinkovitost liječenja. Još jedan problem s kojim su se liječnici i pacijenti suočavali u prošlosti jest taj što je nemoguće točno izmjeriti dozu i koncentraciju lijeka jer ne postoji jedinstveni kvantitativni standard.
Godine 1833. mladi francuski farmaceut Mothes razvio je meke želatinske kapsule. Koristio je metodu u kojoj se određena doza lijeka omota zagrijanom otopinom želatine koja se skrutnjava dok se hladi kako bi zaštitila lijek. Dok guta kapsulu, pacijent više nema priliku osjetiti okus stimulansa lijeka. Aktivni sastojak lijeka oslobađa se tek kada se kapsula unese oralno u tijelo i ljuska se otopi.
Želatinske kapsule postale su popularne i pokazale su se idealnim pomoćnim tvarima za lijekove, budući da je želatina jedina tvar na svijetu koja se otapa na tjelesnoj temperaturi. Godine 1874. James Murdock u Londonu razvio je prvu tvrdu želatinsku kapsulu na svijetu koja se sastojala od kapice i tijela kapsule. To znači da proizvođač može staviti prašak izravno u kapsulu.
Do kraja 19. stoljeća Amerikanci su prednjačili u razvoju želatinskih kapsula. Između 1894. i 1897. američka farmaceutska tvrtka Eli Lilly izgradila je svoju prvu tvornicu želatinskih kapsula kako bi proizvodila novu vrstu dvodijelne, samozatvarajuće kapsule.
Godine 1930. Robert P. Scherer inovirao je razvojem automatskog stroja za kontinuirano punjenje, što je omogućilo masovnu proizvodnju kapsula.
Već više od 100 godina želatina je nezamjenjiva sirovina za tvrde i meke kapsule i široko se koristi.
Vrijeme objave: 23. lipnja 2021.
